U jednom selu, poznatom po svojim veselim pričama i zanimljivim ljudima, živio je momak koji je bio dobar, ali pomalo naivan i nesnalažljiv. Kada je došlo vrijeme za ženidbu, porodica je našla pravu djevojku za njega – lijepu, vrijednu i pametnu. Selo je brujalo od veselja kada su se vjenčali, a momak je bio ponosan što je konačno postao muž.
Prošlo je nekoliko dana od svadbe, ali situacija u kući nije išla baš kako se očekivalo. Mlada se sve češće žalila svekrvi.
– Majko, tvoj sin... – započeo je, a onda zastala, pocrvenjevši od stida. – Ništa ne poduzima! Evo pet dana prošlo, a on se ponaša kao da smo brat i sestra.
Svekrva je na to samo odmahnula rukom, kao da je već znala s kim ima posla.
– Ne brini, snaho moja, sve ću ja to riješiti. Idi ti u sobu, a ja ću ga poslati.
Mlada, puna nade, ode u sobu i sjede na krevet, dok je srce lupalo od očekivanja. Ubrzo, momak uđe, pomalo zbunjen, i leže kraj nje. Međutim, umjesto da preuzme inicijativu, samo je mirno ležao, zureći u plafon.
Mlada, razočarana i ljuta, počne se vrtjeti na krevetu, nadajući se da će ga tako navesti na akciju. Ne, on je samo mirno promatrao i naposljetku upitao:
– Šta se vrtiš? Jel' trebaš nešto?
Mlada, više ne znajući što reći, izgovori prvo što joj pade na pamet:
– Oraha!
On, sav ponosan što može pomoći, odmah skoči s kreveta.
– Oraha? Nema problema, idem odmah!
Siđe niz stepenice, ali, kako je bio nespretan i brzoplet, saplete se i padne. Tvrde stepenice učiniše svoje – razbije glavu, a krv poteče niz lice.
Dok se pridizao, dotrčala je njegova majka, prestravljena prizorom.
– Ajme, sine, šta se desilo? – povikala je.
On, krvareći i sav u panici, odgovori:
– Majko, ja kr.vi! Kr.vi, majko!
Svekrva, umjesto da se uplaši, samo se nasmiješi i dobaci:
– Neka, sine, neka kr.vi! Nek' je bar neka krv u ovoj kući!
Mlada, koja je sve to čula iz sobe, zaključi da će trebati mnogo strpljenja s ovim mužem, ali i da joj svekrva barem ima smisla za humor.
No comments:
Post a Comment