Njegove starije pjesme, poput "Strah me da te volim", "Ne lomi me", "Baš ti lijepo stoje suze", "Svi moji drumovi", "Prsten i zlatni lanac"... slušaju se i danas. I one novijeg datuma, kao što je "Da ti k'o čovjek oprostim" te brojne s njegovog aktuelnog albuma "Ćilim", dokazaju da Hari ne blijedi te da je jedan od najboljih pjevača s ovih prostora.
Hari je u sretnom braku s Jasminkom, a iz prvog braka ima kćerku Nađu, sina Damira i ponosni je djed dvojice dječaka.
Moja ljubav
U velikom rođendanskom intervjuu za "Dnevni avaz" Hari Mata Hari otvoreno je govorio o željama, snovima, karijeri, porodici... Kaže da čovjek s godinama prestane brojati i obilježavati rođendane, ali da, vjerovatno, svako ima mnogo neostvarenih želja.
- Imao sam dosta sreće. Prije svega, zdrav sam i bavim se poslom koji volim. Muzika je sve ovo vrijeme moja ljubav i veliki dio mog života. Iza sebe imam, mogu reći, sretan život i karijeru - kazao je Hari.
A snovi?
- Nemam previše snova koji me opterećuju niti imam opterećenje zbog ostvarivanja nekih stvari koje nisam imao priliku uraditi. U ozbiljnim sam srednjim godinama, iza sebe imam dosta toga kvalitetnog, a nadam se da će muzika i dalje biti dio moje budućnosti i činiti me sretnim kao što je i do sada.
Možete li se prisjetiti kakve su Vaše proslave rođendana bile nekada, a kakve su danas?
- Dok sam bio mladić, obilježavao sam rođendane nekim dernecima, dobrim ručkom i druženjem sa prijateljima. A kako u ozbiljnije godine ulazim, više mi je stalo do tuđih rođendana nego do mojih. Gledam da obilježim rođendane mojih najbližih i najdražih, a svojima dajem manje pažnje, ali eto, imam ljude koji me vole. Iako tome ne dajem pretjerano slavljenički karakter.
Jeste li nekada dobili neki poklon koji dan-danas čuvate?
- Nisam osoba koja baš pamti i želi neke materijalne stvari. Više pamtim dobru namjeru i ljepotu tog čina da se neko sjeti nego što pamtim poklone niti su mi previše bitni.
Jeste li zadovoljni svime što ste postigli u svojoj karijeri?
- Mjerim stvari po utisku, a ne po broju i statistikama. Nisam neki statističar. U skoro 30 godina sam manje-više obišao čitav svijet. Malo je, mogu reći, bilo neaktivnih godina. Prošla je obilježena putovanjima i koncertima, mogu zaista reći da je bila uspješna i radna godina. Za narednu očekujem da će isto tako biti. Iako godine ne odvajam, jedino po nekim događajima.
Bez mržnje
Je li bilo podmetanja nogu tokom Vaše karijere?
- Nisam obraćao pažnju na to. Jednostavno, i ako je bilo toga, nisam to patološki doživljavao. Nisam imao mržnju prema ljudima koji su ponekad slučajno ili namjerno progovorili koju lošu o meni niti sam bio opterećen zavjerom protiv mene. Dešavalo se, ali ništa što bi mene mnogo sekiralo. Bilo je nekoliko, možda, neoprostivih stvari u ratu, laži koje su me boljele malo duže, ali rekao bih da sam čovjek koji sve oprašta. Ne opraštati i čekati neku osvetu je samo opterećenje koje samom sebi praviš i nosiš sa sobom. Kad neko nešto loše napravi, prebaciš na njega, oprostiš mu i neka se on nosi s tim. U suprotnom, ja to nosim na leđima.
Kakva je današnja muzička scena u BiH?
- Ima sjajnih mladih autora. Scena je avangardna, kao što je bila i šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih… Imamo tih avangardnih imena koja su autoritet na ovim prostorima. Danas su se promijenili formati, marketing i načini dolaska do plasmana svog rada. Hiperprodukcija događaja i ljudi je preizražena, ali ne može se reći da je tu samo masa, ima pojedinaca koji su fantastični.
Slobodno vrijeme
Kako provodite vrijeme s djecom i unucima?
- Uvijek kada mogu iskoristim slobodno vrijeme da ga posvetim svojoj porodici.
Jeste li razmazili unuke Isaka i Kana?
- Nisam ih razmazio zato što ne živimo zajedno, povremeno se posjećujemo. Nemam toliki utjecaj na njihov odgoj. A imaju vrlo dobre roditelje tako da je njihov odgoj sjajan i, kako se kaže, po mom ukusu.
Jednom prilikom ste izjavili da ste s djecom, prije svega, prijatelji. I danas, kada su odrasli ljudi, je tako?
- Jeste. To je ono kad te zovu Hari, a ne tata.
Svi pjevaju i kuhaju
Bili ste član žirija u muzičkom takmičenju. Šta danas mislite o tim formatima?
- Kad se tek počinjalo s tim i kada sam ja bio član žirija, nekako mi je bilo O.K. Ali, pretjeralo se. Sada sve televizije to imaju. Svi pjevaju i kuhaju, ako primijetite. Ne mogu vjerovati da postoje samo dva formata. Publika ne bira te stvari, već im se gura to da gledaju. Krivo mi je što je to tako i što su televizije danas glavne zvijezde. Za njih se sve radi, a ne zbog pojedinaca. Sporije se stvaraju i razvijaju nove zvijezde, jer se one provuku kroz ta neka takmičenja, malo pjevaju, malo nestanu. Nikad nije neki dugoročni scenarij.
"Pink Floyd" i "Beatlesi" kao uzori
- Ljubitelj sam svih vrsta muzike. Dijelim je samo na onu koja mi se sviđa i koja mi se ne sviđa. A moje interesiranje zadire i u onu najmoderniju, ali i u najstariju, poput sevdalinki i narodnih pjesama. Ambijentalnu muziku specijalno volim. Imam svoje idole. Kroz čitav svoj radni vijek razne sam ljude slušao i obožavao. Još su mi najdraži "Queen", ABBA, "Pink Floyd", "Beatleasi"... uz koje sam se razvijao i uživao.
Nezaboravna “Lejla”
A šta je to što najviše pamtite?
- Godine se nižu i ništa se mnogo ne mijenja. Ima raznih detalja, od početka karijere, kada sam počeo pjevati u Domu kulture na Vratniku, to mi je najimpozantniji period. Zatim projekt "Hari Mata Hari"... te godine su mi veoma važne, kao i oni veliki prijeratni uspjesi, prodavanje velikog broja ploča i pravljenje karijere, sam taj uzlet krajem osamdesetih... Jedan od najljepših događaja je sigurno koncert na stadionu Koševo, ali i veliki uspjeh na Evroviziji s pjesmom "Lejla". Mogu reći da ima tu veoma jakih događaja i utakmica sa strane, kao što je prvi dolazak u Beograd nakon dužeg vremena, kada smo devet puta napunili Sava centar...
Geografske granice ne postoje kada je riječ o muzici bh. pjevača Hajrudina Harija Varešanovića, poznatog kao Hari Mata Hari.
Od Istoka do Zapada, s radošću ga publika dočekuje te uz znane stihove, mnogi se prisjećaju domovine od koje su kilometrima i kilometrima daleko.
U posljednjim mjesecima Hari je održao koncerte u Australiji i Novom Zelandu. Na početku razgovora za Radiosarajevo.ba Hari Varešanović kaže kako su takve turneje uvijek veće zadovoljstvo.
"Takva vrsta turneja daje jednu drugu dimenziju, poredeći neke regionalne, svakodnevne aktivnosti. Otići negdje gdje se leti po 20 sati, pa se prilagoditi atmosferi, vidjeti ljude koji su udaljeni toliko od svoje domovine i prenijeti im neku atmosferu... A i da vide nekoga s kim su proveli mladost putem pjesama, jer, ljudi što su dalje, nekako su privrženiji ovom podneblju", kazao je Varešanović.
Na takve koncerte dolazi publika iz cijele regije, a Hariju je uvijek drago da ih vidi.
"Oni se raduju meni, ja njima. Dočekaju da popričaju sa mnom. Kao da su putem mojih pjesama nadoknađuju svu ljubav prema domovini", priča nam Varešanović.
Na spisku turneja kojim Hari predstavlja nove pjesme, zaokružena je posebna želja za velikim koncertom u Sarajevu.
Za planiranje ljetnog koncert je kasno, jer kako kaže, to zahtijeva veliku organizaciju, za veliki spektakl koji je dužan Sarajlijama nakon sedam godina.
"To mi je želja, volio bih da to bude za Novu godinu, da mogu neko lijepo veselje napraviti Sarajlijama. No, Sarajevo nema definiran trg koji je dobar za neki koncert. Nemamo trg koji je prilagođen za više ljudi, kao što ima Beograd i Zagreb. Kada razmišljam o tome, mislim o novom mjestu. Za mene to nije ambicija, to je druženje s mojom publikom. Ne referiram ganjanje veličina, već da bude lijepo i originalno", otkriva nam muzičar.
Varešanović je tipični predstavnik tzv. lijepog pjevanja, kao što to rade poznati svjetski tenori. Pitali smo Harija, da li je i s kim vježbao svoj glas?
"Ja sam totalno samouk, nisam ni s kim vježbao. K'o mali sam pjevao u Domu kulture na Vratniku, a to je prije bilo, kao i svi drugi domovi, škola za glumu, recitovanje, sviranje... prava vrijednost. Nedavno sam bio u žiriju za malu djecu i bila mi je čast učestvovati, jer je lijepo kada se djeca u ovom vremenu vraćaju muzici, ali i sportu. Bolje da im se ta vrsta snova ostvaruje", poručuje Hari Mata Hari.
Kaže da mu je drago što mladi muzičari na bh. scenu vraćaju sevdah, na novi, moderan način.
"Rodio sam se i odrastao uz zvuke dedine violine Mehage Varešanovića, jednog od autohtonih sevdalija s ovih prostora, tako da moram priznati da je meni sevdah duboko u krvi. Odrastao sam u vremenu pop muzike, pa je to i bilo prirodno, ali sevdah je uvijek bio u meni i bio uvijek podloga u svemu onome što radim", priča nam popularni muzičar.
Iako je više od pedeset ljeta iza Varešanovića, te uživa u porodičnom životu i dvostrukoj ulozi djeda - o njegovom fizičkom izgledu mnogi govore.
Koji je Harijev recept za dobar izgled - ima li genetike ili posebnih tajni, pjevač nam na kraju razgovora poručuje:
"Drago mi je što je takav utisak, ali ja zaista ništa ne radim specijalno, to je vjerovatno genetika. Ne radim ništa što bi ugrozilo moje zdravlje i nisam neki sportista, pa da možemo reći da je to razlog mog izgleda."
No comments:
Post a Comment